Bili smo djeca, nismo ni znali, jedno i drugo suviše mali, previše
emocija za godine naše, tebe su tada počele da plaše. Jer ko u nekom snu
bilo je tada, još uvijek se sjećam snijega koji pada. Tebe i mene
zajedno na njemu, tragovi toga u mom srcu još se vide, al' vrijeme
prolazi a život ide dalje.
Nema komentara:
Objavi komentar